Jedan od načina financiranja našeg projekta je i apliciranje za EU fondove. Još u proljeće bile smo na uvodnom predavanju na kojem se nije razgovaralo na koji način se aplikacija piše, već različite mogućnosti financiranja ovisno o vrsti projekta.

Najvažnija stvar za razvoj svakog projekta, osobito onog koji kreće od nule.

Od kad se stvorila ideja o Kuhaoni razmišljamo o prostoru u koji bi se smjestili i uredili na način da bi bio ugodan oku, ali i maksimalno iskorišten za sve što smo tamo zamislile raditi.

I dok većina stanovništva boravi na moru ili na neki drugi način koristi svoj zasluženi godišnji odmor, ja tražim načina da riješim zadatak zvan – ulazni podaci za poslovni plan. Treba kreirati proizvode, izračunati njihovu cijenu i onda to sve uvrstiti u shemu poslovnog plana.

Kad je korektivni faktor 3 – profesor T. poslala link za Rockpaper start up, dogovor je pao u roku 5 minuta. Ja kupujem ulaznice, a bit ćemo u stanu njenih roditelja, pa možemo produžiti boravak i preko vikenda. 🙂

Iako sam nakon prvog foto shootinga mislila da sam pohvatala sve konce, kad sam probala nešto sama poslikati nisam znala kako, jer si nisam gotovo ništa zapisala, a funkcija u fotoaparatu je toliko da ih je gotovo nemoguće sve odjednom zapamtiti.

Kada smo definirali naziv Kuhaone i slogan Doživljaj. Emocije. Priča. pristupilo se izradi logotipa.

Dobra ideja i temeljita priprema koncepta i proizvoda nisu garancija kako će na to odgovoriti tržište. Kako bismo mogli do kraja oblikovati naše proizvode (čitaj: radionice) valja ih testirati sa stvarnim ljudima i u realnoj situaciji.

Kao što se vidi iz prethodnih tekstova, krenulo se iz različitih smjerova od Food adventure do Foodiezg (ljubitelji hrane + lokacija :)).

Profesor V. je na WordPressu otvorio blog (vidljiv samo nama i onima kojima smo dali mogućnost da zirnu na naše uratke). Uloga mu je bila dvojaka: učenje novog CMS-a i pronalaženje novog stila pisanja, osobito, tekstova.