Pokladno ludovanje i život pod maskama u razdoblju između Nove godine i uskrsnog posta ili Korizme duboko je ukorijenjeno i u našem podneblju. Diljem Hrvatske maskirane skupine naših predaka stoljećima su bukom, zvonjavom, plesom i razuzdanim ponašanjem tjerale zle sile i zimu i prizivale proljeće, novo rađanje i plodnost.
Kažu da su krafne stigle iz Bavarske, preko Beča, u 19. stoljeću u Zagreb, i dobile njemački naziv “krapfen”, koji se zadržao do danas. Zlatnožute krafne ili pokladnice slatko je veselje karnevalskih dana ili mesopusta. Tradicionalno se peku dan prije Pepelnice ili Čiste srijede, od koje počinje post koji traje do Uskrsa, a dokaz su umijeća pripravljanja, jer se pazi na veličinu, boju i ranfl (svijetli obruč po sredini).
I dok se na kontinentu, u vrijeme karnevala, pripremaju krafne, u Primorju i Dalmaciji su to kroštule, krustule, krustavice (lat. crustulum – kolač, slatkiš). Hrskavo tijesto prženo u ulju se reže na trake i oblikuje u mašnice, cvijet, čvor i slično. Posipane kroštule sa šećerom u prahu prijat će uz čaj ili kuhano vino.
Ričet je pravo zimsko jelo. Kombinacija grahorica i žitarica u kombinaciji s korjenastim povrćem i sušenim mesom predstavlja cjelovit obrok. Upotpunite ga s domaćim kukuruznim kruhom.
Kalapajsati je izvedenica od pajsati tj. pirjati, a kalamper je međimurski naziv za krumpir. Uz dodatak luka i mljevene paprike poslužit će kao izvrstan prilog pečenju.
Tijesto od brašna, maslaca i svježeg kravljeg sira izrezano na kolutiće koji se super listaju u vrućoj pećnici ako su prethodno dobro ohlađeni. Premaz od žumanjka i kima daje ovim pogačicama boju i okus, a tople izvrsno pašu uz pivo.
Za kompot se koristi svježe i ne suviše zrelo voće. Prilikom pripreme mora zadržati oblik, boju i aromu. Jednostavan, brz i osvježavajuć desert za manje od pola sata.
U doba neimaštine ljudi su bili vrlo inventivni u kreiranju jednostavnih recepata od dostupnih i jeftinih namirnica. Ovaj recept star preko 60 godina dio je kuharice zagrebačke građanske obitelji, a sada u njegovoj jednostavnosti pripreme možete uživati i vi.
Iako se tradicionalno pripremao za radnike u polju, svadbe i druge svečanosti, najviše ga povezujemo s Božićem. Dizano tijesto od brašna, jaja, kvasca, mlijeka, maslaca i grožđica koji se pekao u zemljanom kalupu – kuglofenki, voljela je i Marija Jurić Zagorka. Tko može odoljeti njegovom mirisu i okusu u kombinaciji s bijelom kavom na božićno jutro.
Najukusnija gregada je spravljena, tako kažu znalci, na otvorenoj vatri u visokom potu (bronzinu) na tronogi. Nikako ne u plitkoj posudi (teći). Za gregadu kažu: to je brujet bez kvasine.
