Iako se tradicionalno pripremao za radnike u polju, svadbe i druge svečanosti, najviše ga povezujemo s Božićem. Dizano tijesto od brašna, jaja, kvasca, mlijeka, maslaca i grožđica koji se pekao u zemljanom kalupu – kuglofenki, voljela je i Marija Jurić Zagorka. Tko može odoljeti njegovom mirisu i okusu u kombinaciji s bijelom kavom na božićno jutro.
Najukusnija gregada je spravljena, tako kažu znalci, na otvorenoj vatri u visokom potu (bronzinu) na tronogi. Nikako ne u plitkoj posudi (teći). Za gregadu kažu: to je brujet bez kvasine.
Patka i heljdina kaša glavni su sastojci ovog jednostavnog, tradicionalnog međimurskog recepta. Sastojci koji su se nekad imali kod kuće čine zanimljivu okusnu cjelinu koju vrijedi probati.
Priču o maraskinu treba započeti upravo pričom o višnji maraski (Prunus cerasus marasca) koja je u davnim vremenima u Zadar stigla iz srednje Azije. U crljenici i kršu pronašla je izvor života te se udomaćila utkajući u svoje karakteristične sitne plodove dalmatinsko podneblje.
Cukerančići su prhki kolačići čija osobitost dolazi tek nakon pečenja. Naime, po istrijanski, još topli umaču se u malvaziju i šećer. Neki će reći u lozovaču i šećer. Bez obzira na to, u njihovo kušanje nema dvojbe.
Tko bi odolio kolačićima u obliku Rudolfa, borića, snjegovića, kuglice? Osobito kada ih oblikuju dječje ručice. Dođite sa svojim klincem ili klincezom u dobi od 5 godina pa naviše 🙂 i provedite zajedničko kreativno vrijeme.
Krvavice ili črne kobase pune se kuhanom i nasjeckanom iznutricom, krvi i ječmenom kašom nakon kolinja. Začinjavaju se sa soli, paprom, paprikom, pimentom i dime. Najčešće se peku i poslužuju u kombinaciji s pirjanim kiselim zeljem.
Iako je svima poznata širina blagodati buče, treba dodatno naglasiti posebnost u njezinom esencijalnom dijelu, bučinom ulju, dobivenom iz sjemenki.
Nekad se jela za doručak, gablec ili kao težačka hrana tijekom poljskih i radova u vinogradu. Iako je prije bila dio jelovnika u renomiranim ugostiteljskim objektima kontinentalne Hrvatske, danas je rijetko susrećemo. Stoga u nastavku predstavljamo prežganu juhu.
Ovo je omiljeni desert mog djetinjstva koji je mama radila u dvije verzije. Klasičan bez dodataka u manjim zdjelicama i s petit beurre keksima u velikoj zdjeli. Nije se moglo dočekati kad će se šnenokle rashladiti, pa se dežuralo pred frižiderom :).