Pastirsko slavonsko jelo koje se priprema u kotliću. Tradicionalno se posluživao u poslijepodnevnim satima, kada su se težaci vraćali iz polja. Pravilo je da u njemu budu najmanje tri vrste mesa, kuha se satima na srednje jakoj vatri, a poslužite ga s domaćim žličnjacima.
Recept za fritule svoje bake donosi nam Sandra G.
Kao mala nisam mogla dočekati da se ispeku. Brat i ja smo ih onako vruće jeli.
Početkom prošlog stoljeća na Vinodolu, “korak do mora, dva do sniga” raslo je gotovo 25.000 stabala i proizvodilo se oko 250 tona smokava godišnje. Danas je ostalo oko 4.500 stabala i to udomaćenih sorti kao što su: bilica, črni i beli vuk, hrastača, manjukva, poganka, vlahinja i zelenica.
Mogli bi reći da svaki otok svoj smokvenjak ima. Na otoku Visu se priprema od smokvi, lozovače i komorača. Oblikuje u okrugle oblike i čuva na lovorovim listovima.
Najprepoznatljiviji nakit u obliku morčića su naušnice karakteristične za Rijeku i Kvarner. Utjecaj povijesti i vanjskih kultura u tim krajevima ostavio je trag koji je zaživio u nakitu specifičnog oblika i legende. Početak nošenja morčić nakita veže se uz riječke pučanke.
U ovom varivu mladi krastavci i krumpir zaokruženi su finoćom kiselog vrhnja i mirisom svježeg kopra. Lagano i osvježavajuće. Izvrsno odgovara i malo rashlađeno.
Nekada kada nije bilo hladnjaka ljudi su se morali snalaziti u očuvanju lako pokvarljivih namirnica kao što je riba. Polaganje pečenih srdela u marinadu od ulja, kvasine, luka, lovora i ružmarina jedan je od načina.
Vrlo jednostavno malo jelo ili prilog zagrebačke kuhinje. Svježe kuhane mahune obučene su (abschmalzen – zapržiti, začiniti, zamastiti) u omotač od maslaca i krušnih mrvica s aromom svježe nasjeckanog češnjaka.
Turoš je međimurski specijalitet od sira, soli i crvene mljevene paprike. Osušen na suncu ili kraj tople peći, u obliku stošca, služio se uz mladi luk i domaći kukuruzni kruh.
Na otoku Krku priprema se od smokava, lozovače i nasjeckanih oraha. Oblikuje se u duguljastu pinku (kruščić) i suši 20-ak dana.