Iako sam nakon prvog foto shootinga mislila da sam pohvatala sve konce, kad sam probala nešto sama poslikati nisam znala kako, jer si nisam gotovo ništa zapisala, a funkcija u fotoaparatu je toliko da ih je gotovo nemoguće sve odjednom zapamtiti. Priručnik o fotoaparatu imam, listam i čitam ali nije to isto kao kad vam netko uživo pokaže i objasni pojedine opcije. Pa eto savjet svima, ne sramite se zapisati bilo kakve korisne informacije jer bilješke uvijek ostaju i koristan su podsjetnik kad god zapnete 😉

Umjesto s “velikom napravom”, probna snimanja koje smo u međuvremenu imale, odlučila sam ipak odraditi “malim idiot fotićem” kojem se ne trebaju podešavati blenda i ekspozicija već on sve automatski odradi. Slike nisu ispale loše, zapravo bile su jako dobre, ali kad već imam i ovaj drugi odlučila sam i sebi i njemu dati drugu šansu iako se od početka baš ne volimo. I tako smo dogovorile drugo snimanje s našim mentorom kako bih ja nakon par mjeseci pauze učila ispočetka.

Prije ovog snimanja pribavile smo i svu dodatnu opremu koja je potrebna kako bi fotke ispale zanimljivije – podloge u različitim bojama, daske različitih veličina, ogledala, folije, paus-papir… Ovaj put mentor je samo gledao i pomagao ako sam negdje zapela, a ja sam namještala tanjure ispred objektiva, osvjetljavala jela, isprobavala promjene ekspozicije i blende i mijenjala objektive. Dobila sam savjete što bih od dodatne opreme još trebala kupiti, nešto je još na papiru, nešto već u torbi. A najvažnije je da sam ipak uzela papir i olovku i glavne stvari zapisala 😀