Kad je korektivni faktor 3 – profesor T. poslala link za Rockpaper start up, dogovor je pao u roku 5 minuta. Ja kupujem ulaznice, a bit ćemo u stanu njenih roditelja, pa možemo produžiti boravak i preko vikenda. 🙂 Išle smo mojim autom po staroj cesti. Koja milina, gotovo nikakvog prometa (više biciklista nego auta). A ljudi kad prođeš s autom imaju reakciju ko da si 8 svjetsko čudo. Vidi, auto! Nakon dugo godina lijepo se bilo voziti tom starom cestom koja je pamtila i veću gužvu od ove, a posebno je lijepa vožnja kroz šumu Gorskog kotara. Naličje ove ljepote su napušteni ugostiteljski objekti u kojima si obavezno stajao i janjetina na ražnju koja je mamila iz svakog ćoška.

Napuštena tvornica Rikarda Benčića u centru Rijeke svakako je bila predobra scena za dvodnevno druženje. Stare stolice i stolovi iz 70-tih prošlog stoljeća, tribine s jastucima za slušanje predavanja. Monitori za praćenje događanja na društvenim mrežama, prvenstveno twitteru.

Predavači iz raznih dijelova svijeta s različitim porukama od pokretanja posla, storytellinga, neuspjeha do financiranja projekta. “Pauze” između predavanja su bili okrugli stolovi u kojima su ljudi od iskustva pričali svoju poslovnu priču.

Predavanja je otvorio Daniel Burka iz Googlea. Zanimljivo je koliko je slajdova imao s hranom. 🙂 Njegova glavna poruka za startup je bila – budite strastveni u onome što radite i startajte s malim. 🙂 U kratkom razgovoru s njim oko financiranja dobila sam njegovu nepatvorenu reakciju – Gdje je to? (o čemu govorim). U prijevodu, ja bih to odmah isprobao. Nema veće nagrade od ovakve reakcije za svoju ideju.

Izdvajam još Alex Huntera, Alejandra Barreru i Jareda Goralnicka koji su bili apsolutno inspirativni sa svojim predavanjima. I danas ih pratim preko društvenih mreža i zadivljujuće je kako svojom percepcijom uz vrlo malo teksta pogode bit stvari.

Osim što sam se, zajedno s T., pretvorila u inventar, bila je to i prilika za druženje i upoznavanje izvan okvira korporacije, od kineske večere do dugo očekivanih srdela. Zapravo sam shvatila koliko mi sve ovo treba i koliko čovjek “otupi” ukoliko samo radi svoj svakodnevni posao, a ne ulaže u svoj osobni razvoj.

U periodu od kada sam otišla sa starog posla toliko sam naučila novih stvari, upoznala nove ljude da sam već unaprijed ovaj period svrstala u kategoriju kojoj ću se rado vraćati i koju svakako ne treba zaboraviti.

Ulagati u sebe. 🙂