Soparnik, zeljenik, uljenak ili blitvenjak je tradicionalno jelo Dalmatinske Zagore.

Povijest

Datira još iz vremena Poljičke Republike. Ovaj povijesni naziv odnosi se za kraj istočno od Splita, od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša te od mora do Zamosorja. Poljica su bila administrativno područje pod samoupravom puka Poljičke Republike, koji je svoju samostalnost baštinio od 13. stoljeća do okupacije Napoleonove vojske početkom 19. stoljeća. Naziv potječe od brojnih polja koja su se smjestila oko planine Mosor. Sastoje od Donjih, Srednjih i Gornjih Poljica.
Granice Poljičke Republike određene su Poljičkim statutom iz 1482. Na čelu ove republike bio je knez kojeg se biralo na godinu dana.

Soparnik je u prošlosti bio posno soparno-suhoparno jelo, koje se pripremalo u dane posta i uoči blagdana Svih svetih. Umotan u kožu, soparnik je bio nezaobilazan dio sadržaja svake težačke naprtnjače. Umotan u kožu od svinjskog mjehura, mogao je dugo trajati, a iza njega se obično pilo malo vode pomiješane s vinskom kvasinom. To je težake osvježivalo i davalo im je novu snagu za rad.

Priprema

Dan ranije se ubere blitva, opere, nareže na trake i ostavi preko noći da se suši na stolnjaku kako zbog veće količine vode ne bi došlo do pucanja soparnika prilikom pečenja.
Sat vremena prije pečenja na ognjištu se priprema vatra od jasena, hrasta i bukve s puno žara i pepela (luga). Komin (dio ognjišta gdje gori vatra) ne smije biti jako vruć, kako soparnik ne bi s donje strane podgorio.
Od brašna, soli i vode zamijesi se tijesto i ostavi da malo odstoji. Podijeli se na dva dijela i rastanji lazanjurom (valjkom) na pobrašnjenoj siniji. Na donje tijesto se rasporedi nadjev od blitve, maslinova ulja, mladog luka i soli.

Zatim se prekrije gornjim tijestom, a krajevi tijesta se “zavrnjokaju” (donji dio tijesta se zavrne preko gornjeg i stisne da nadjev ne izađe). Gornja površina se posipa brašnom, izbode vilicom na par mjesta da može izlaziti para, prekrije drugom sinijom i prenese na komin. Gornja sinija se makne, a soparnik se pažljivo istrese i stavlja na očišćenu vruću kamenu površinu te prekriva žarom i pepelom.

Peče se pod lugom (pepelom) i žarom koji se nanose na soparnik lopaticom, oko 15 minuta. Žar i lug se kontroliraju da soparnik ne izgori. Nakon desetak minuta soparnik se očisti i preokrene. Ponovno se vrati žeravica na poluispečen soparnik. Kada je gotov ispuše se pepeo, a soparnik premaže maslinovim ulje u koji se nasjecka češnjak.

Zanimljivosti

• Soparnik se nareže na rombove, koji se uzimaju od sredine prema kraju. Počasni gost dobiva prvi romb soparnika iz sredine.
• Uz soparnik se poslužuje bukara vina na način da se iz sredine soparnika izrežu četiri romba i na njihovo mjesto stavi bukara s vinom.
• Babice-soparnice je naziv za krnji (nepotpun) soparnik, soparnik koji je nastao od ostataka blitve i tijesta. Babice su obično manjih dimenzija i nepravilnijeg oblika od standardnog soparnika.
• Otočani su nekada nadjevu od blitve dodavali svježe listove komorača i ribani ovčji sir.
• Priprema poljičkog soparnika uvedena je na listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Recept u kućnoj izvedbi pogledajte ovdje.

Izvor
Zlatan Nadvornik: Hrvatska tradicionalna jela i pila