U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, odvojeno Medvednicom, odakle mu dolazi i naziv “za gorom”, smješteno je Hrvatsko zagorje. To pretežito brežuljkasto područje, površine oko 2 300 km², omeđeno je rijekom Dravom na sjeveru, rijekom Savom i Medvednicom na jugu, Sutlom na zapadu i Kalnikom na istoku.

Hrvatsko zagorje u pisanim se dokumentima spominje od Srednjega vijeka, a na zemljovidima je zabilježeno prvi puta u 16. stoljeću, iako je poznato da tragovi ljudskih naselja na brdu Hušnjakovo datiraju iz vremena paleolitika, prije oko 130 000 godina. U tom periodu karakteristika Hrvatskog zagorja su bila nevelika i raštrkana sela i zaseoci na rubnim područjima feudalnih posjeda, raskošnih dvoraca i perivoja.

Život i prehrana nekada

Različit način življenja i stvaranja ostavio je trag i u kulinarstvu. Jela koja su se spremala za svaki dan bila su jednostavnija, skromnija, za razliku od onih, koja su se pripremala za vrijeme žetvenih, odnosno poljskih radova, crkvenih ili drugih svetkovina. Jednako tako vrsta i količina namirnica na jelovniku ovisila je o staležu. I dok su se na sirotinjskom stolu mogli naći žganci, sir i vrhnje, čvarci, pražetina (pečena jaja umućena s brašnom), grah s kiselim zeljem ili repom, juha od buče, krvavice, raskošni stolovi bili su puni jela poput odojka iz krušne peći s mladim lukom, salate od graha s bučinim uljem, prženih šarana, zeca na ražnju, pečenih purana i raznih kolača.

Hrvatsko zagorje ima bogatu tradiciju u pripravljanju juha. Od jednostavnih bijelih juha s brašnom, mlijekom ili vrhnjem s kockicama popečenog kruha i luka pa do kiselih mesnih juha ili onih profinjenih juha od puževa ili šljiva. Mesna jela su zanimljiva zbog kombinacija sastojaka za pripremu ili priloga. Tako u starim recepturama možemo naći recepte s junetinom sa suhim šljivama pirjanu s vinom, pečeni buncek s borovicama poslužen s kiselim zeljem, nadjeveni pečeni kopun (uškropljeni mladi kokotić) s umakom, zagorski puran nadjeven kestenima, iznutricama i kobasicom s mlincima, guska pečena s orahom nadjevenim jabukama i krumpiračom.

Povijesna događanja i utjecaji drugih naroda i kultura udomaćili su na području Hrvatskog zagorja tanko tijesto u obliku štrukla i gibanica. Šiškrlini (valjušci) od krumpirova tijesta s umakom od maslaca s makom te rolada od dizanog tijesta nadjevena makom narezana na šnite i tako pečena poznata kao makoći neke su od slastica. Ružice od prhkog tijesta izrezane na kvadratiće, nadjevene kravljim sirom i spojene pomoću vrhova tijesta, kao i kukuruzna zlevanka s kukuruznim brašnom, kravljim sirom, vrhnjem i mlijekom dodatno se ukrašavaju i zaslađuju domaćom marmeladom.

Današnji specijaliteti

Svježi kravlji sir, vrhnje, heljdina kaša, kukuruz, puran samo su neke od namirnica koje su, protokom vremena, opstale na zagorskom stolu i proširile se i na ostale dijelove kontinentalne Hrvatske.

Zapečeni štrukli, hajdini gibanek s tijestom od pšeničnog i heljdinog brašna s nadjevom od bundeve i kravljeg sira ili zapečeni mlinci sa sirom i slaninom poznata su predjela ili mala jela. Kisele juhe od krumpira, sušenog mesa i vrganja, od graha i fileka, zatim glavna jela poput pisane pečenice Stubica nadjevene sa sušenim šljivama u umaku od vrhnja sa sušenim šljivama i pečena purica s mlincima prelivenim masnoćom od pečenja neki su od specijaliteta koji se pripremaju u restoranima, ali i u zagorskim domaćinstvima.

Žitarice imaju veliki značaj u pripremi kruha i slastica u kuhinji Hrvatskog zagorja pa se tako i danas pripremaju Prosta makovnjača iz Trnovca Bartolovečkog, kukuruzna zlevanka s nadjevom od oraha ili maka, a posebno mjesto zauzimaju slani varaždinski klipiči čija receptura nije tajna, ali ovo autentično jelo javno je zaštićeno intelektualno vlasništvo od 2005. godine.

Autentičnost običaja

Proštenje (Prošćenje) je ljetna crkvena slava koja se održala u nekim krajevima do današnjeg dana. Mjesto za susret rodbine, poznanika, predstavljanje različitih obrta i kulinarskih specijaliteta poput kotlovine. Sam pečenjarski šešir za kotlovinu je autentičan izum sjeverozapadne Hrvatske. U njemu se pripremaju svinjski kotleti i kobasice koji se nakon izdašnog obroka zalijevaju kuhanim vinom ili medicom (gvercom).

Na proštenjima se prodaju i danas medenjaci, licitarska srca, ali i izvorne zagorske drvene igračke obojene u crvenu, plavu i žutu boju s cvjetnim i geometrijskim ukrasima te ručni rad, prelijepih ornamenata od konca – lepoglavska čipka. Tradicijska izrada zagorskih drvenih igračaka, lepoglavska čipka te medičarski i licitarski proizvodi zbog svojih su posebnosti i vrijednosti uvršteni na listu nematerijalnih dobara UNESCO-a.

Stoga, ako već niste, put pod noge i istražite sve ljepote Hrvatskog zagorja.