I tako sljedećeg jutra, bez obzira na druge, nalazimo se strateški raspoređene u kafiću preko puta Trgovačkog suda u očekivanju tako važnog papira o registraciji firme. I dok Sanja i ja ispijamo svoj vanilijom obojen Nescaffe, provjeravam na svom pametnom telefonu na sudskom registru da li je došlo do promjene u našem statusu ili vidi čuda – firma nam je aktivna. Ju-hu, znači ni papir nije daleko. Prolazi sljedeći sat vremena i ništa se ne događa (osim što izlazi čovjek s Ferrari šiltericom, kasnije će se pokazati da će Ferrari biti highlight of the day :)). Zovem odvjetnički ured, jer naša odvjetnica nije mogla doći, pa nam osoba s druge strane govori da je naš papir išla podići bilježnica kod koje smo potpisivale društveni ugovor i da će i ona krenuti k nama da nam pomogne dalje na Zavodu za statistiku.

Prošlo je daljnjih 30-tak minuta, sada smo već lagano pothlađene. Dolazi tajnica iz odvjetničkog ureda koja odmah ulazi da pronađe bilježnicu s našim papirom. Nedugo nakon što je ušla tajnica, bilježnica izlazi s papirom i susrećemo se. Kreće sada ponovno pretraga suda za tajnicom. Ali s obzirom da se njih dvije nisu susrele, naš opis je funkcionirao, tako da smo se svi uskoro pronašli.

Nastavljamo put prema Zavodu za statistiku brzinom Eustahija Brzića, pa tamo prvi puta lupamo na dokument naš novi pečat i odabiremo djelatnost. Uplaćuje se naknada i dobiva se rješenje s kojim sada krećemo prema već spomenutoj bilježnici da nam ovjeri potpise i kopije koje su nam potrebne za natječaj.

Sanja je već gladna, ali u ovom trenu može zaboraviti na to ;), a mene valjda puca adrenalin pa ni ne osjećam glad. Sljedeća postaja – banka. Otvaranje žiro-računa, uplata jamčevine i bonitet. Koliko će trajati? 45 minuta. Super. Možete si kopirati sve što vam treba, odoh ja u Dubravu po potvrdu da nemamo porezni dug. Samo za napomenu, banka je u Jurišićevoj.

Vožnja tamo i natrag i “brzina svjetlosti” službenice u općini odnijeli su skoro sat vremena. Na povratku se vraćan u podzemnu garažu i naletim na parkirani Ferrari red :). Morala sam ovo spomenuti, zvučalo je cijeli dan kao dobar znak. Nakon svega, potpisa i trčanja u 14.20 totalno izmorene završavamo preko puta u novo-otvorenom restoranu s domaćom hranom. Picek i krpice sa zeljem uz zelenu salatu. Pjesma. 🙂

Do sutra moramo čekati da dobijemo bonitet i onda su svi papiri tu. Ali vrijeme će pokazati da ni to nije bio lagan zadatak….
Izvor fotografije: freedigitalphotos.net